-Piše: Dragan Mraović

Preplavio milogoru neki plakat – ali sakat! Čist socrealizam kao jasan rukopis onoga koji od Brozovog šinjela nije makao još od kada je bio član CK SKJ i nije imao nikakvu imovinu. On se potom presvukao u šefa međunarodne mafijaške hobotnice za šverc duvana, pa je postao „kapo dei kapi“, jedan od najbogatijih u svijetu. No, čim je oposlio nalog engleske obavještajne službe MI6 da zabode nož u leđa srpskom narodu, morao je smisliti i kako da odloži odlazak među svoje saborce u zatvor u Traniju, pa je počeo da krčmi Crnu Goru na parče, a i Srbiju priznajući narko-državu srpskim ubicama Tačiju i Haradinaju. Zaboravio je da je Metohija ne samo metoh Srpske pravoslavne crkve, no i imovina njegovih đedova koji su za nju krv prolili da bi je on prodao za šaku eura i odlaganje robije. Ali, latinska poslovica kaže „quod aufertur, non difertur – što se odlaže ne ukida se“, tako da on ne može ukinuti ono što ga čeka.
Nisu plakati dovoljni da osakate istoriju, pa bi milogorci trebalo da unište i sva srpska groblja u Crnoj Gori da ih ne podsjećaju na njihove pretke „okupatore“. Tako niko od njih ne bi imao nijednog pretka, jer prema popisu stanovništva u Knjaževini Crnoj Gori 1909. godine 94,38 odsto stanovnika Crne Gore bili su Srbi, a ostalo Arnauti, tako da su milogorci sami sebe izrodili, jer nemaju đedove.
Gospodar, koji reče 21. jula 1998: „Crna Gora krupnim koracima napreduje da zajedno sa Srbijom gradi svoju zajedničku državu“, sada ćuti na plakat, jer je to njegovo maslo, kao „psihološka“ priprema za rezoluciju da se poništi odluka Podgoričke skupštine koju su donijeli Srbi Crne Gore, a ne Srbije.
Istorija se ne ništi odlukama politbiroa, ne mogu živi da sude mrtvima. To je milogorska istorijska nekrofilija. Ćuti i premijer Marković (kao kada ga Tramp mune u leđa) na raspirivanje mržnje prema Srbiji, jer je to valjda dokaz njegove mudrolije s Anom Brnabić da su odnosi Srbije i Crne Gore „najbolji u istoriji“. Milogorska Udba ne može da nađe tvorca plakata, iako svaka baba u Ulcinju zna, preko narodnog tam-tama, šta je ko juče ručao u Bijelom Polju. Katnić ne podiže optužnicu, jer je raspirivanje mržnje prema Srbima istinito, a on svikao samo da izmišlja srpske državne udare.
Grupa milogorskih briselokratskih podrepaša bi da sudi Velikoj Podgoričkoj narodnoj skupštini od 26. novembra 1918!? Gospodar bi da sudi srpskom narodu! Nije njemu i njegovim trabantima dosta što su obrukali i pokrali Crnu Goru, prodali je tuđinu, ukaljali njen časni obraz, ukrali srpski jezik, popljuvali Njegoša, već bi da nište istoriju i grade šverc-komerc državu u feudalnom vlasništvu jedne familije. Ali, niko ne može promijeniti prošlost. Nova država se gradi na novim vrijednostima. A koju vrijednost imaju milogorci? Neka pogledaju u svog bosa, vidjeće ko su i šta su. Teško će im biti da to priznaju, jer još lopov nije rekao za sebe da je lopov, još mafijaši nisu rekli za sebe da su mafijaši, no kažu da su „uomini d‘onore – časni ljudi“.
Plakat je baš kao da ga je slikao rušitelj Njegoševe kapele i pukovnik OZNE Veljko Milatović, jer njime Gospodar nastavlja nedjelo Broza, koji je, uz Aleksandra unesrećitelja, najveće zlo srpskoga naroda u prošlom vijeku.
Lekciju „šporkavom plakatu“ očitali su Kotorani, potomci kotorskih kamenara i protomajstora fra Vita Trifunova Čuča (Čučola) Kotoranina, graditelja Visokih Dečana, koji zato ima spoljne plastike na triforama kopirane sa katedrale Svetog Tripuna: „Zar da se u srpskom gradu naši preci nazivaju okupatorima – e to neće moći!“
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)